Zajedno s tri lokalne IT tvrtke – Farmeron, Inchoo i K-Informatika - Mono d.o.o. je 23.02.2012. pokrenuo projekt “Osijek Software City”, kojim nastojimo predstaviti svoje djelovanje prema zajednici i privući potencijalne zaposlenike.

Da ne duljim s uvodom, svrha projekta je detaljno objašnjena ovdje. Već prva aktivnost, skup pod nazivom “Ulovi IT posao”, podigla je dosta prašine i potakla nas da se osvrnemo na ono što smo naučili. Želja nam je potaknuti komunikaciju s kolegama, potencijalnim zaposlenicima, studentima, srednjoškolcima, predavačima, svima koji imaju ideju kako napraviti korak naprijed u IT sektoru Osijeka i okolice.

Očekivano, neki od komentara su negativni, a kreću se od “očaja neprofiliranih informatičara” do teorije o nekakvim našim skrivenim namjerama i reklamiranju. Za sada primat ipak ima tvrdnja da će ova inicijativa dovesti do porasta cijene rada, jer – ako smo uspjeli dobro shvatiti – kandidati mogu početi licitirati zahtjevima za plaće kad shvate da smo “kratki” s kadrovima. Neki od medija su nahranili dežurne trolove senzacionalističkim naslovima - ne sjećam se da je netko od kolega spomenuo Silicijsku dolinu u ovom kontekstu, a ako ćemo ići njihovim stopama, prvo nam treba jedan mali hrvatski Stanford. Naravno, nije moglo proći bez politike, i usputnog općenitog minoriziranja svega što potječe iz provincije. Ovo spominjem “just for the record”, jer nam je svima namjera nastaviti u konstruktivnom tonu i bez gubljenja vremena na nebitne stvari. Započeli smo nešto od čega kratkoročnog efekta neće biti niti za jednu stranu, ali dugoročno – šansa postoji.

Uzalud vam diplome… ili?

Prvi skup je trajao relativno kratko, i dosta je pitanja ostalo neodgovoreno. Otud i motivacija za ovaj tekst. Glavna je poruka shvaćena kao naš zajednički napad na sustav visokog školstva. Iako nitko od nas nije osobito zadovoljan vještinama koje studenti stječu tijekom školovanja, nitko ne kaže da je fakultetska diploma bezvrijedna. Mi samo pokušavamo reći da ona nije dovoljna za zasnivanje radnog odnosa, ukoliko je ne prate i odgovarajuće praktične reference. Činjenica je da su naši inženjeri računarstva i stručnjaci srodnih profila po završetku školovanja potpuno nespremni za bilo kakav rad u struci. Ovo zaključujem na temelju osobnog iskustva i razgovora s više stotina potencijalnih kandidata kroz proteklih 9 godina. Profil tipičnog kandidata može se sažeti u slijedećem:

Rane dvadesete godine, nije razvio/la niti jednu jednostavnu računalnu aplikaciju osim primjera koje su radili na faksu, ne zna navesti 4 osnovna principa OO programiranja, ne zna napisati jednostavan SQL JOIN upit, zna osnove HTMLa i u boljem slučaju malo CSSa, ne zna ništa o javascriptu, bilo koji napredniji koncept iz programskog jezika Java (koji su obrađivali kroz nastavu) mu/joj nije poznat. Znanja o suvremenim metodologijama razvoja softvera nema. Ima veliku želju za učenjem i usavršavanjem, vozačku dozvolu B kategorije, veći broj hobija, timski je igrač i odlično zna engleski jezik (to što na provjeri ne zvuči dobro rezultat je treme zbog intervjua).

Studenti ostalih fakulteta su u vrlo sličnoj situaciji, ali se tješe da se od njih niti ne očekuju neke posebne tehničke vještine. S druge strane, bilo bi jako lijepo prije mirovine vidjeti studenta ekonomije ili bilo kojeg drugog fakulteta sa znanjima o modernim online poslovnim modelima i idejama kako te modele (ili njihove inovativne izvedenice) aplicirati u našem ili stranom okruženju. O dizajnerima bolje da niti ne počinjemo, po našim saznanjima ta je egzotična vrsta nestala s ovih prostora.

Od prosjeka se izdvajaju kandidati sa srednjom stručnom spremom koji su shvatili da nemaju izbora i vrijeme iskoristili za stjecanje konkretnih, praktičnih znanja, te nekolicina studenata koja je odlučila nadopuniti znanje samostalnim učenjem. Rijetki su, ali ih ima. Mi ih kontinuirano tražimo.

U svakom slučaju: diploma bilo kojeg našeg fakulteta svakom je poslodavcu u branši znak ozbiljnosti i discipliniranosti kandidata, te njegove sposobnosti da završi započeto. Ništa manje, ali niti više od toga.

Za sve su krivi profesori, rat, kriza, političari, EU,…

Zanimljivo da u velikom broju slučajeva razgovor počinje konstatacijom “ja znam da na fakultetu nisam naučio ništa korisno”. To vodi u cijelu seriju tragikomičnih izjava, začinjenih gorčinom jer je cijeli sustav kriv što oni nisu ništa naučili. Upravo ovakva pasivnost je osnovna karakteristika većine kandidata. Očito još nisu umrli stavovi tipa “samo ti završi fakultet, pa ćemo te već nekako zaposliti”, no fizičkog prostora za zapošljavanje takvog tipa je sve manje. OK, fakulteti su loši, programi zastarjeli, bolonja katastrofa – ali što ste vi osobno učinili da naučite nešto što će vam sutra dobro doći na tržištu rada?

Danas barem nije teško saznati koja su znanja najtraženija na tržištu rada, ako ste vođeni financijskom logikom i nemate nekih posebnih interesa. Ako ih imate, koliko god egzotični bili, a sve dok imaju veze sa strukom, samo naprijed.

Pečat u radnoj knjižici

Naravno, imate i alternativu u obliku raznih škola i instant programa s upisima kvalifikacije u radnu knjižicu. Nažalost, ovdje se sve vrti oko novca: programi su relativno skupi i redovno prekratki za ozbiljnije stručno usavršavanje. Kratko i jednostavno: u 160 ili 200 radnih sati nećete postati programer, niti dizajner, niti manager. Kad i ako se stvari promjene, nitko sretniji od nas.

I što sad?

Rješenje je jednostavno i podrazumijeva malo inicijative i proaktivnosti. Počnite učiti i usvajati praktične vještine koje se traže na tržištu rada. Vrhunska sveučilišta poput američkog MIT-a već godinama omogućavaju besplatan pristup nastavnim programima i materijalima. Knjiga i interaktivnih tutoriala imate na svakom koraku. Vaši predavači znaju više nego što mislite, tražite više od njih. Studentski prosvjedi i slične akcije povezane s cijenom školovanja su relativno česte, ali pamti li tko bilo kakvu akciju u vezi sa sadržajem i kvalitetom obrazovnog programa? Ako mislite da je nemoguće promjeniti sustav, krenite od sebe. Sve što trebate je običan PC i hrpa besplatnog softvera.

Softwarecity.hr nudi kratak pregled tehnologija i traženih vještina za svaku od tvrtki koje sudjeluju u projektu. Svi zahtijevamo uvid u kod kojeg ste razvili. Što više aplikacija, Web stranica, bilo kakvih opipljivih rezultata vašeg rada, bez obzira na temu. Primjetit ćete da su neka znanja i vještine primjenjiva u svim tvrtkama ovoga tipa: osnove Web tehnologija - HTML, CSS, javascript; osnove objektno orjentiranog programiranja; SQL. Na ovo dolazi nadogradnja, koja je u našem slučaju Microsoft .NET s naglaskom na ASP.NET (Web Forms ili MVC) i C#, ili Delphi, ili Java, ili RoR, ili bilo koji drugi jezik i alat s OO temeljima. Ta bi nadogradnja za C# developere trebala uključivati i malo naprednije koncepte (kolekcije, generici, lambde, LINQ, barem jedan ORM alat).

Dodatno, uvijek smo otvoreni za suradnju s talentiranim Web dizajnerima (poznavanje Web standarda, HTMLa i CSSa, i naravno, bogat portfolio) i ljudima svih profila koji smatraju da imaju znanja i mogućnosti za uspjeh u ovom poslu.

Garancija nema. “I što ako ja nakon x mjeseci učenja opet ne mogu naći posao?” Nastavite s učenjem idućih x mjeseci. Ovo je područje gdje učenje zapravo nikada niti ne prestaje. Izgradite mrežu poznanstava i kontakata unutar struke, u timu je lakše raditi, i uvijek možete usporediti svoje znanje s ostalima. Izradite portfolio vaših radova i budite uporni.

Nikad nije kasno za početak.

Bez obzira jeste li (ili želite postati) developer, dizajner, tester, technical writer, project manager, ili ekonomist s idejom za novi poslovni model: stupite u kontakt s poslodavcima i pošaljite im svoje radove. Mi u Monu, a siguran sam i kolege i ostalim tvrtkama, uvijek možemo naći par minuta za vas. Pogledajte čime se bavimo i nadovežite se na to. Bolje je kad to počnete raditi tijekom školovanja, nego tek kad shvatite da se ne možete zaposliti.

Budućnost je danas neizvjesna, tvrtke propadaju, a države bankrotiraju. Jedno je sigurno: znanja koje steknete nitko vam ne može oduzeti. Dodatno, i potpuno pristrano, smatram da ćete rijetko naići na tako često spominjani model poslodavca-izrabljivača u ovom području. Nekorektno ponašanje prema radniku za kojeg se zamjena ne može pronaći tek tako je glupo i vodi u sigurnu propast. “Kreativno” zaobilaženje zakonske regulative u smislu raznih trikova, isplata na crno i sl. je nešto čime se ne bismo stigli baviti i da to želimo.

Prijedlog za kraj

Mi ne smatramo da smo posebno važan i neizostavan faktor u zajednici. U ovom trenutku zajedno zapošljavamo 60ak ljudi i nismo dio neke od brojnih interesnih skupina. Kod nas se i znatno većim poduzetnicima zna reći da su nebitni. Usprkos tome, a i sve većim nametima, uspijevamo ostati konkurentni na globalnom tržištu, i to radeći iz “provincije” u kojoj živimo vlastitim izborom. Nismo podružnice velikih stranih ili domaćih tvrtki koje su tu prvenstveno zbog jeftine radne snage. Bit će da ipak imamo praktičnih znanja i iskustava koja bi bilo vrijedno podijeliti s našim budućim zaposlenicima. Slijedom toga, nadamo se kontaktu sa zainteresiranim pojedincima ili ustanovama koje se bave obrazovanjem IT stručnjaka, jer smatramo da samo zajedničkim radom možemo pokrenuti stvari s mrtve točke. Drugog izbora nemamo.

Više članaka